понедељак, 17. фебруар 2014.

Nije nego



Car Boris se malo držao po strani, pa je umislio, kao i mnogi drugi, da će Srbija propasti bez njega, iako je svojevremeno doslovno propadala sa njim i pod njim, otkačio je Đilasa "kad mu vreme nije" i usred predizborne kampanje pocepao  stranku koju je, sa još nekolicinom liberalnih intelektualaca-istomišljenika, posle skoro pola veka zabrane obnovio njegov otac 1990. Izgleda da se Boris ponovo preračunao kao i u vreme kada je pre nepune dve godine raspisao prevremene predsedničke izbore i izgubio vlast na svim nivoima. Baš tako – na svim nivoima, jer je upravo on vladao autoritarno i apsolutistički. Bio je u to vreme sve i svja, kilavi Mirko Cvetković  je samo statirao na mestu premijera, a Gljivica…  Gljivica je bio poželjan koalicioni partner sa kojim je car Boris potpisao istorijsko pomirenje... 

DS su još od osnivanja napuštali mnogi funkcioneri – najpre Nikola Milošević i Kosta Čavoški, zatim Koštunica,  Mićunović je odlazio i vraćao se,  Vuksanović je takođe otišao nakon što umalo nije porazio Đinđića u borbi za mesto prvog čoveka stranke... Čeda, poznatiji kao Cannabis Maximus, je isključen jer je po(d)vukao crtu i osnovao sopstvenu frakciju,  a najobrazovaniji srpski premijer svih vremena Zoran Živković je nakon Tadićevog preuzimanja stranke potpuno marginalizovan, pa je sve do 2010. okopavao vinograd, da bi tek tada shvatio da je u DS-u zadnja rupa na svirali i  osnovao sopstvenu stranku. Nakon poslednjih izbora DS je napustila i grupa poslanika okupljena oko jednog od potpredsednika Dušana Petrovića, a bivši predsednik Sveta Vuk Jeremić je izbačen jer nije hteo da stavi stranci na raspolaganje poslanički mandat. Iako su svi oni osnivali sopstvene stranke i na sva zvona najavljivali povratak u politiku na velika vrata, niko od njih nakon izlaska iz DS-a, osim možda Koštunice, nikada nije imao značajniji uticaj na domaćoj političkoj sceni.  Neka se car Boris ne zavarava - jednom svrgnut ni on više nikada neće  moći da bude značajan politički faktor. Prošao je njegov vakat, a ovo što sada radi – radi isključivo u korist Vučićevog SNS-a. 

Etički momenat Tadićevog napuštanja DS-a i osnivanja sopstvene stranke u jeku predizborne kampanje ne treba pominjati. Klasičan nož u leđa u momentu kada se DS koprca da ostane druga po snazi politička opcija u Srbiji. Izbori koji su pred nama slični su onima u vreme kada je tadašnja ujedinjena opozicija, okupljena u DOS-u, posle petooktobarskog paljenja Skupšitine i rušenja Televizije bagerima, ultama i drugim građevinskim mašinama, porazila potpuno SPS i JUL. Zadržali su jedino kooperativnog Milana Milutinovića na mestu predsednika Republike do isteka mandata.  Ovo su izbori na kojima je unapred poznat pobednik, treba samo da se vidi da li će SNS imati apsolutnu većinu i moći samostalno da formira Vladu, ili će eventualno morati da ulazi u nekakve koalicije. Razbijati stranku u takvom trenutku je ravno veleizdaji. Borisovo nemušto objašnjenje da ne želi da bude paravan za nekoga ko se enormno bogati je više nego naivno. Da li svrgnuti, lažni car misli da neko veruje u to što trabunja?! Pa, bre, šta se svi pravite nevešti i naivni – nije se Đilas obogatio od momenta kada je preuzeo kormilo Demokratske stranke, još od ranije njegovi su džepovi puni, a bogami i računi... Nisi znao, Borise, da je Žućko prebogat i na koji način dolazi do para – prodajom magle i posredovanjem u advertajzingu – dok je bio kradonačelnik Beograda i potpredsednik DS-a?! Nije nego! Misliš da će ti neko poverovati u to?!

Nego ti se, moj Borise, bila usladila predsednička fotelja, pa si hteo i treći put da zasedneš u nju (nije mi jasno kako – zakonom je definisano da neko samo jednom može biti reizabran na funkciju predsednika Republike, dakle najvišu funkciju u državi moguće je obavljati u samo dva mandata), nije ti tada smetalo to što Đilas ume da se "snađe" i da napuni džepove, bio je koristan saradnik. Tokom predizborne kampanje 2012. pričao si kako su investitori zauzeli niski start i samo čekaju pobedu DS-a i tvog veličanstva pa da krene priliv stranog kapitala i da Srbiji konačno počnu da cvetaju ruže. Sreća da nisi pobedio na prošlim izborima, jer bi nam sada veliki problem bio gde ćemo sa tolikim parama! U ovoj ti je kampanji glavni adut nezaposlenost i besperspektivnost mladih - to je, kao, naročito došlo do izražaja otkako si razvlašćen - u poslednjih godinu i po dana... Ma, da... pre toga su svi imali siguran posao, visok standard i izvesnu budućnost - samo je po malo bilo ‘ladno – kao u Švedskoj…

Šalu na stranu, sve bi nekako bilo O.K. da je Tadić napustio demokrate pre nego što su raspisani izbori ili da je sačekao 16. mart, pa onda otišao iz stranke, ovako ostaje uverenje - i čini se da su u pravu oni koji tvrde - da je Tadić imao dogovor sa Vučićem da u ovako delikatnom trenutku razbije DS. Njegov najbliži saradnik i nekadašnji šef kabineta, Miki Rakić, je, inače, dobar prijatelj sa patetičnim Žapcem. Izgleda da su vlastodršci u Srbiji ispleli zamršene mreže rodbinsko-kumovskih veza u koje smo se upleli mi - obični čitaoci, ulovljeni kao najobičniji somovi - i iz kojih nikada nećemo uspeti da se raspletemo i iskobeljamo....
  
Neuspešno  Borisovo lobiranje da se na sednici Glavnog odbora  demokrata uskrati poverenje Đilasu trebalo je, zarad političke korektnosti i stabilnosti stranke, pred predstojeće izbore da se okonča jedinstvenim nastupom i da se na izbore krene u istoj koloni, a kada se završe izbori – onda kud koji mili moji! Ali, svrgnuti car Boris je svoj neuspeli puč pokušao da  usred kampanje amortizuje osnivanjem nove stranke sa demokratskim određenjem u nazivu i ulaskom u koaliciju sa autonomašima Nenada Čanka i minornim Petrovićevim ZZS, dok mu je čak i nekadašnji partijski kolega đanki Čeda uskratio podršku svog LDP-a, očekujući – kako tvrde analitičari – postizbornu koaliciju sa Vučićevim naprednjacima, koju će mnogo lakše ostvariti i iz koje će mnogo bolje profitirati ako u nju uđe samostalno nego kao deo jedinstvenog fronta Tadić-Čanak-Petrović-Jovanović.

Eh, sve je moguće u zemlji Srbiji – pa i koalicija nekadašnjeg Šešeljevog vojvode od Virovitice, koji se bespoštedno zalagao za veliku Srbiju i Soroševog "stipendiste" i štićenika Čedice, Đinđićevog oficira za vezu sa Zemunskim klanom, nekadašnjeg vođe studentskih protesta u izlizanom džinsu, a sadašnjeg suvlasnika Fidelinke, koji se otvoreno zalaže za nezavisno Kosovo i tvrdi da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Narkoman je zaštićen kao beli medved - i pored toga što postoje neoborivi dokazi o njegovoj povezanosti sa podzemljem (čak su  svojevremeno u štampi izlazili u nastavcima transkripti audio-zapisa njegovih više nego srdačnih razgovora sa Kumom i Šiptarom) nijedna vlast u poslednjih deset godina nije bila raspoložena da ispita poreklo Čedine imovine i njegovu povezanost sa mafijom. Očigledno da su njegovi zapadni mentori isuviše moćni i ne dozvoljavaju da se njihov štićenik nađe na udaru zakona. Potreban im je kao zagovornik daljeg razbijanja i rasparčavanja Srbije. Ono što Čeda radi u Srbiji u Hrvatskoj bi, recimo, bilo nezamislivo. Kada bi se neko usudio da tvrdi da je Hrvatska genocidna tvorevina, što uistinu jeste, ne bi se baš nanosio glave, pojela bi ga pomrčina nove hrvatske demokracije, demokratski mrak il' tako nešto. U Srbiji sve može i sve se sme, a ako hoćete da budete in, urbani, kul lik, da dokažete svoju građansku provenijenciju i tako to - pored toga što neizostavno morate da duvate, šmrčete, bavite se egzotičnim sportovima, poželjno je da što više pljujete po sopstvenom narodu i državi. Štaviše, takvi stavovi donose i podršku jednog dela biračkog tela, pa je tako Čeda na svim dosadašnjim izborima  prelazio cenzus i uspevao da sa svojim LDP-om uđe u Skupštinu. Videćemo kako će da prođe 16. marta, ali, po svemu sudeći, loše mu se piše, jer se u međuvremenu konkurencija među domaćim izdajnicima značajno povećala po principu obrnute proporcionalnosti – naime, njih je sve više a Srbija je sve manja i sve je uži prostor za njihovo delovanje...

Ni sa one strane Drine situacija nije ništa bolja. Socijalni bunt koji  potresa mnoge gradove Federacije  BiH može se veoma lako preneti i na Republiku Srpsku, pa se prvi čovek ove “genocidne” tvorevine, Dodik, ubi dokazujući kako ovde nije reč o protestima nezadovoljnih radnika, nezaposlenih, gladnih, potlačenih i poniženih građana, nego se unutar socijalnog omota krije namera da se ukine Republika Srpska. Neće biti tako, DODIŽE, čini se da se raja PODIŽE jer je obespravljena i gladna hleba nasušnog, a sita praznih priča nacionalnih elita o etničkoj inferiornosti unutar "ravne" Bosne i Hercegovine. Hleba, bre, hleba dajte narodu ti i tebi slični, a možete mu ponuditi i putera sa svojih proćelavih glavurda! Dobro ste se nafatirali, umešali ste svoje prste u razne mutne rabote i mešetarenja, odlično ste unovčili višegodišnji konfesionalni konflikt... Uplašio si se jer je narodu konačno došlo iz dupeta u glavu, pa je shvatio da mu nije neprijatelj onaj pravoslavni, muslimanski ili katolički zevzek kome krče creva, nego takve debele guzice poput tvoje, koje su još pre rata u Bosni bile ogrezle u korupciji, privrednom i svakom drugom kriminalu. Žalosno je, međutim, to što ne postoji neka zdrava snaga da kanališe opravdano socijalno nezadovoljstvo građana i da ga usmeri ka stvaranju nekog boljeg i pravednijeg sistema (čak su i sindikalni lideri naojobičnije sluge tajkuna i pokvarenih političara). Prenelo se nezadovoljstvo i na Crnu Goru, valjda će konačno i Milu odzvoniti, a onda ko zna... Možda se zahtevi za više socijalne pravde pojave i ovde, u Srbiji. Doć'e  maca i na vaša vratanca, dragi naši velikaši! Gde ćete onda, ne znam! Biće skupe mišje rupe...

P.S. Nego, dragi naši velikaši, ako "dođe maca" džaba vam  stranačka kombinatorika - ko će s kim u koaliciju, kome će ovo ministarstvo, čijoj strini ovo javno preduzeće, a čijoj ujni onaj upravni odbor... Onda ćete morati da se dogovorite i da objasnite, recimo, čiji je teča kriv što je bizak Slobin saradnik, notorna lopuža i smutljivac Bracika Kertes oslobođen optužbi za iznošenje para na Kipar zbog apsolutne zastarelosti krivičnog dela koja je nastupila još 2010. Pare što ih je drug Bracika iznosio ionako je pojela maca, možda ista ona koja, nadam se, uskoro  stiže i na vaša vratanca... Što bi rekao moj drugar Spale: "...iii, ovaj đavo, jebi ga u dupe...", a ja bih, ipak, još jednom dodao - ma, biće skupe mišje rupe!

Facebook stranica Običan čitalac:      
https://www.facebook.com/pages/Običan-Čitalac/360037144098728

четвртак, 6. фебруар 2014.

Muppet show


Nije leto, još uvek je zima, al' tako lepše i arhaičnije zvuči. Zima, zima, e pa šta je, izbori su rapisani tek za 16. mart, dotle bi i sneg trebalo da okopni, da vice-Marica odmori malo od spasavanja zavejanih putnika, pa da na miru dočeka izbornu pobedu i ne bude više "vice" nego samo Marica sa ili bez Ivice, svejedno. Lako se može desiti da debeljuškastog Ivicu pojede strašna veštica jer nije slušao mamine savete da se zdravo hrani, nego je bio bio zločest, jeo je slatkiše i nosio je koferče sa sve evrićima koje su mu, još dok nije bio premijer, ni krivom ni dužnom podmetnuli pokvareni Simić i razvratni Zagrađanin - umesto kasice-prasice sa par stotina dinara u sitnim metalnim apoenima što ih je, kao svaki poslušan mamin i tatin sinčić-provincijalac, odvajao od skromnog džeparca kako bi kad poraste mogao da kupi roleks, džip i stančić od par stotina kvadrata u nekom elitnom beogradskom kraju. Onda će patetični Žabac, još uvek samo potpredsednik Vlade, konačno morati da se pretvori u ono što zaista jeste - u princa - i da izađe iz tesne, žablje kože koju nosi kao usud od kada je takođe zla veštica bacila čini na njega (došle su mu glave kletve  nekadašnjih stranačkih koleginica – prednjačila je neuverljiva, radikalska kopija Sibil Šepard, usedelica Nataša Jovanović). Ali da bi se žaba pretvorila u princa potrebna je, naravno, princeza da da svoj poljubac ljigavoj i odvratnoj žabi… Dakle(m), treba raspisati konkurs za princezu koja bi skinula kletvu i odagnala zle čini sa radikalsko-naprednjačkog prvaka, samo prividno obučenog u kostim Žapca Kermita, jer se ispod tog mapetovskog kostima u stvari krije naočit i zgodan princ, u sjajnom i raskošnom oklopu sa sve sabljom koja se do zemljice vuče… A ako bude malo prijavljenih kandidatkinja, možda naprednjaci raspišu i poternicu sa obećanom nagradom od, recimo, milion dinara (lako je njima da se razbacuju parama kada imaju guvernerku Jorgovanku - stručnu, sposobnu i, nadasve, poštenu doktorku ekonomije iz Prištine; kad je zasela u guvernersku fotelju iz mesta je svoju bezobrazno visoku platu sa 500.000 smanjila na 499.950 dinara  i  tako do  sada   uštedela državnom budžetu   čitavih   600   dinara   na        godišnjem   nivou)…

Ukoliko i poternica za princezom ne dovede do željenog efekta (teško je danas, znate, dragi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, pronaći “princezu”… to je endemska, da ne kažem anahrona, skoro potpuno izumrla vrsta… danas se mamine i tatine princeze, što bi rekao Nikola Kojo, satiru od kurca još od viših razreda osnovne, eventualno od nižih razreda srednje škole, pa ćete lakše pronaći istinsku, pravu princezu kao "Her Royal Highness", dakle dokaz pripadnosti nekoj kraljevskoj kući, nego princezu kao metaforu i oličenje nevinosti… ), nema, dakle, spasa za Vučića, ostaće i dalje zarobljen u žabljoj koži, pa mu ovom prilikom predlažem da potraži pomoć od svoje sadašnje partijske koleginice i potpredsednice SNS Zorane Mihajlović. Jer tamo gde je Žabac Kermit, tu je neizostavno i Mis Pigi. Milsim da je ova gabaritna ministarka, verovatno bezgrešno začeta i sama bezgrešno začela poput Majke Božje, pa joj je propali brak iz koga ima dete služio samo kao paravan. Otkud mi ta ideja? Kako otkud – pa, brojni su dokazi Zoranine bezgrešnosti i nevinosti…  zna ko je šta ukrao, gde je ko šta sakrio, koga je od familije gde zaposlio… Svi su za po nešto krivi i svako mora da snosi svoj deo krivice. Svi osim punjene ministarke energetike, razvoja i zaštite životne sredine. Građani dobijaju enormno visoke račune za struju, ali punjena i blajhana Zorana nema veze sa tim, iako je sve to, naravno, u njenoj nadležnosti! Krivi su direktori elektrodistribucija, niži činovnici, električari banderaši, radnici koji očitavaju potrošnju… te sistemska greška, te logička greška prilikom izrade obračuna, te ljudski faktor, te ovo te ono... Svi su krivi samo je punjena ministarka poštena i nevina... 

I to što u Užicu gradski vodovod već mesecima nije u stanju da snabdeva građane vodom za piće je u nadležnosti resora ove gospođe ministarke, ali nekim čudom Zorana Mihajlović opet ne snosi čak ni deo krivice što su toksične alge zagadile jezero Vrutci, pa šezdeset hiljada ljudi pije vodu iz cisterne. Krivi su i bivši i sadašnji direktor vodovoda; i bivši i sadašnji gradonačelnik; i sanitarna inspekcija i Zavod za javno zdravlje; i kurta i murta, al' nije Zoka iz potoka, htedoh reći iz Tuzle (gospođa ministarka je rodom "izBosne"). Ministarka je zaštitila životnu sredinu da bolje ne može biti, po njoj se da videti i zaključiti da je pravi-pravcati ekološki tip i da je razvijena baš kako treba i gde treba, pa je valjda zato I dopao ovaj resor – energetika, razvoj i zaštita životne sredine. Jer, kad je razvijena gospođa ministarka, kad je zdravo i dobro uhranjena, onda nema zime ni za Srbiju, njenu ekologiju za koju građani plaćaju taksu i, naravno, za razvoj. Ima da se razvijemo očas posla kao Japanci. Zorana Mihajlović, rekao bih, ipak ima sreću što nije ministarka u Japanu, jer bi posle ovako kardinalnih propusta, kakvi su se dogodili u njenom resoru, u zemlji izlazećeg sunca morala ritualno da izvrši harakiri kako bi bar malo oprala ljagu sa svog imena. A kod nas – ma kakvi! Zoka energično, kako to samo ona ume (valjda je zbog toga imenovana za ministarku energetike…), proziva bivšeg gradonačelnika Užica da je uhvaćen u krivolovu ribe na jezeru Vrutci, pa je tako i lično doprineo zagađenju vode toksičnim materijama! Ali, ne lezi vraže, čovek ne ume pošteno da razlikuje šarana od pastrmke, nikada u životiu nije otišao čak ni na pecanje, a kamoli da se bavio ovakvim nečasnim rabotama! Navodi Mihajlovićke su provereni, pa je tom prilikom utvrđeno nepobitno, kod nadležnih organa, da se protiv Jovana Markovića nikada nije vodila istraga zbog krivolova niti je sa tim u vezi podnesena krivična niti bilo kakva druga prijava, pa je gospodin bivši gradonačelnik najavio privatnu tužbu protiv aktuelne gospođe ministarke. Zoki-Zorule, beri sad kožu na šiljak pa na sudu dokazuj kako nije isto misliti i srati, a kao bajagi cveće brati… Da živimo u normalno uređenoj državi letnula bi tvoja debela guzica već odavno, ali u Srbiji je  normalno sve ono što nije normalno – i da šef nije kriv za bilo kakve propuste, jer čemu onda služe podređeni ako se na njih ne može svaliti krivica… i da se pljuje po ljudima olako i bez dokaza... Očigledno da u demokratskom svetu nije tako, pa bi, kada je o ovakvim propustima reč, ostavka resornog ministra bila nešto najlogičnije, moralni čin koji ne anulira krivicu, ali je u neku ruku dokaz ličnog osećanja odgovornosti i saosećanja sa građanima koji ionako jedva sastavljaju kraj sa krajem, pa im se još uz to kaleme enormno visoki računi za struju ili im je, zbog neodgovornog ponašanja nadležnih, onemogućeno uredno snabdevanje pijaćom vodom. Ionako gospođa ministarka ne živi samo od ministarske plate, članica je i predsednica brojnih upravnih odbora, profesor na Megatrendu etc, pa je ostavka na ministarsku funkciju svakako ne bi dovela do prosjačkog štapa. Ono što recimo sasvim slučajno znam, iako sam samo običan čitalac, je da je Zorana Mihajlović predsednik Upravnog odbora Fondacije za 5+, koja dodeljuje godišnje svega dvadeset stipendija – deset za osnovce u iznosu od 10.000 dinara mesečno tokom deset meseci, što ukupno iznosi 100.000 dinara za godinu dana po stipendisti i deset za srednjoškolce u iznosu od 13.000 dinara mesečno tokom deset meseci što ukupno iznosi 130.000 dinara na godišnjem nivou po stipendisti. Sve ove stipendije zajedno ne prelaze ukupno 2.300.000 dinara godišnje, a garantujem da su samo primanja Zorane Mihajlović po ovom osnovu – kao predsednika UO Fondacije - bar 100.000 dinara mesečno! A gde su drugi članovi Upravnog odbora i njihove prinadležnosti... Ovamo se, s jedne strane zamažu oči nekakvom sićom talentovanoj deci i njihovim roditeljima slabijeg materijalnog stanja, a sa druge se grabi i trpa veliki novac u džepove debelih i nezasitih guzica tipa ministarke energetike, razvoja i zaštite životne sredine! Baš me zanima koliko godišnje izose ostali troškovi Fondacije za 5+ i za koliko premašuju ovih 2.300.000 dinara koji se isplate stipendistima  zbog kojih je navodno Fondacija i osnovana?! Tipičan primer legalnog pranja novca iza koga stoji država Srbija kao većinski vlasnik Srpske banke... Zato ministri i drugi državni funkcioneri članstva u upravnim OBORIMA, htedoh reći odborima, i drugim telima, koja donose lepe i sigurne parice svakog meseca, kriju kao zmija noge... 

Dakle(m), kad već imamo nevinu ministarku u 44-toj godini, Gospu srpske političke scene, što je onda ne bismo iskoristili da konačno skine prokletsvo svom ispisniku vice-Marici, da oslobodi princa tame, morskih dubina i nesuđenog vojvodu od Virovitice zarobljenog u žabljem kostimu. Ubeđen sam da nevina punjena ministarka izuzetno dobro ume da koristi svoje duboko grlo sa podvaljkom, jer iako često do grla zakopčana, onako blajhana u plavo i podnadula neodoljivo podseća na ocvale junakinje filmova za odrasle, da ne kažem islužene porno-dive, koleginice koje hleb nasušni zarađuju baveći se ponosno najstarijim zanatom. I to je, verujte mi, mnogo poštenije od moralne prostitucije kojom se bavi Zorana Mihajlović, ali i druge srpske političke prostitutke oba pola. Naprednjacima ionako samo nos viri iz Vučićevog žabljeg dupeta, pa punjenoj Zoki jedan felacio neće  teško pasti. Štaviše, mislim da bi to za nju bila izuzetna čast! Navali, Zoki-Zorule, a ti Vučiću samo opušteno! Uživaj dok možeš! Jes’ da ti ovi tvoji non-stop dudlaju, ali ne puše ti ministri baš svaki dan...

Nisam, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, muški šovinista, nisam  pristalica polne niti bilo kakve druge diskriminacije. Žene danas s pravom zauzimaju mnoga važna mesta u društvu i konačno su, na osnovu svojih sposobnosti, ravnopravne sa muškarcima. Leče nas doktorke, informišu novinarke, naređuju nam upravnice i direktorke, prebijaju nas policajke... i dalje nas rađaju majke… Sve više je žena i u politici, biće ih, siguran sam, još i više, ali ministarska fotelja ne donosi samo privilegije i ne abolira od odgovornosti, bez obzira na to da li u njoj sedi žena ili muškarac. 

Verujem da bi Mihajlovićka sa zadovoljstvom pomogla Vučiću da konačno skine masku i pretvori se u princa, još ovako pred izbore. Vidi se da je političarka od karijere, bila je član G-17+, savetovala je Labusa kad je bio potpredsednik Vlade, prešla je u SNS kada je procenila da će to za nju biti bolje… karijera i politika su, dakle, alfa i omega njenog života, pa što da kao potpredsednik naprednjaka ne izdudla svom predsedniku. Biće čoveku lakše, moći će konačno da postane mandatar, a kada formira svoj kabinet i oslobodi se zlih čini, možda ugledamo svetlo dana i isplivamo iz morskih dubina u koje nas je,  zajedno sa kapetanom Nemom i Nautilusom, bacilo još prokletstvo crveno-crne koalicije Milošević-Šešelj, u kojoj je Vučić zauzimao značajnu poziciju vojvode od Virovitice. Zato, valjda, Zorana Mihajlović već odavno, na sva zvona, poziva na vanredne, prevremene parlamentarne izbore iako je pripadnica stranke koja predstavlja okosnicu aktuelne vlasti - da se ratosiljamo recidiva nekadašnjeg opskurnog režima i da se njen voljeni predsednik stranke, u sadašnjoj konstelaciji samo vice-Marica, oslobodi falangističkog okruženja i ružne kostimografije i da svi zajedno konačno isplivamo na površinu... 

Kažem vam, dragi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, da je Zorana Mihajlović ako ne Majka Božja ono bar Majka Tereza srpske politike. Neka je ona nama živa i zdrava, debela (kao i do sada) i prava, pa neka postane gradonačelnica Beograda ili neka makar i u budućem, Vučićevom kabinetu, zauzme ponovo mesto ministra razvoja. Očigledno da joj to - energetika, razvoj, ekologija i slične trice i kučine - ide od ruke, pa neka je onda. Neka se razvijamo energično i dalje poštujući ekološke principe kao i do sada, predvođeni sposobnom Zokom iz Tuzle. 

The show must go on!

Facebook stranica Običan čitalac:        
https://www.facebook.com/pages/Običan-Čitalac/360037144098728