Rekonstrukcija Dačićevog kabineta veoma je opsežna, ali Patetični Žabac i Punjena Gljivica nikako da se dogovore koje ministre da zamene, jer se ispostavlja da su svi u Nemanjinoj 11 pošteno i prilježno radili svoj posao, na čast rodu i na polzu otačastvu i zaradili svoj LD, tek da ima za hleb, mleko i Moravu bez filtera. Bucmasti Mirosinkin sinčić, finansijski mag i preporoditelj Srbije od 2000. godine na ovamo, Dinkić Mlađan, i ovoj je Vladi dao nemerljivi doprinos u vidu Grube Suze, Kalanović Vece i u svoje lično i prilično ime, koje zlobnici prozivaju zbog nesposobnosti i povezuju sa raznim malverzacijama i aferama, a nisu svesni u kakvom bismo tek čabru bili da nije bilo finansijskog genija Dinkić Mlađana. Pošto partije premijera i vicepremijera i bez stranke simpatičnog magistra ekonomije imaju većinu u Skupštini, ne znam kuda će krenuti Srbija akoli slučajno rekonstrukcijom izostave Mlađu i isele ga iz Nemanjine. Ko će onda da kontroliše tokove novca i dovodi nam strane investitore? Ode mast u propast… Ajd’ što ostadosmo bez Kosova, to ćemo nekako i preživeti, dobili smo datum za otpočinjanje pristupnih pregovora sa EU za uzvrat, odmah se bolje živi i lakše diše. Kosovo, sa Metohijom pride, uz ovakav standard i rapidan rast društvenog proizvoda lako čile iz kolektivne svesti i sećanja, sete ih se tek ponekad guslari i profesori nacionalne istorije srednjeg veka… ali ako ostanemo bez Mlađe, teško da ćemo preteći i uključiti se u evropske tokove… Zato, Ivice i vice-Marice, pamet u vugla, ne puštajte Dinkić Mlađana niz vodu. Poješće vas strašna veštica bez njega. Još se nisu iscrpili svi njegovi potencijali i još uvek niste Srbiju doveli do stečaja. Još uvek nije upropašteno baš sve što bi se upropastiti moglo, biće tu još prilično posla za njega…
Buckov uradak i nesebični doprinos nacionalno-državnom kolapsu Srba i Srbije je impozantan. Još uvek nije izbledeo njegov prvački potpis na milionima novčanica… Guverner Narodne banke, ministar finansija, ekonomije i regionalnog razvoja, Dinkić Mlađan, Dinkić Mlađan, Dinkić Mlađan… Zapamtite, dragi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, to ime. Kada se bude pisala istorija Srbije s početka ovoga veka ono će, to ime, u njoj imati zasluženo mesto u odeljku finansije i ekonomija. Evo predloga budućem istoričaru za predstavljanje aktuelnog ministra privrede i ekonomije među znamenitim Srbima 21. veka:
Mlađan Dinkić iliti Dinkić Mlađan, rođen u Beogradu kao sin Mirosinke, sestre tada najvećeg srpskog tajkuna Miroslava Miškovića i Dušana Dinkića, rodom iz Vlasotinca. Roditelji su mu bili visoko pozicionirani nameštenici ekonomskih institucija SFRJ, ali to nije pomoglo njihovom sinu Mlađanu da dogura dalje od asistenta na Ekonomskom fakultetu. Pošto nije imao mnogo uspeha u naučnom radu, Mlađan se na vreme okrenuo politici. Ostaće zapamćen kao guverner koji je početkom dvehiljaditih poslao u likvidaciju čak četiri najveće srpske banke, koje su u tim uslovima poslovale sasvim solidno, kako bi, instruiran od pojedinih međunarodnih finansijskih lobija, otvorio vrata belosvetskim bankarima, nesklonim srpskoj privredi. Na taj način je faktički gurnuo u nelikvidnost i stečaj kompletnu srpsku privredu i omogućio nesmetanu privatizaciju srpskih preduzeća od strane domaćih i stranih tajkuna pod veoma nepovoljnim uslovima, uz otpuštanje hiljada radnika i stvaranje viškova jeftine radne snage. Usledio je finansijski kolaps na svim nivoima, finansiranje javne potrošnje neprestanim zaduživanjem kod međunarodnih finansijskih organizacija, čemu je opet kumovao ponajviše Dinkić kao dugogodišnji ministar finansija. Time su stvoreni uslovi da Srbija zavredi status obespravljene kolonije u kome se i dan- danas nalazi.
Možda je najbolju “definiciju” Dinkić Mlađana dao jedan posetilac sajta “Vukajlija”, koji se potpisao kao Bata Sale:
"Ritam gitarista rok benda Piloti. U slobodno vreme se bavi svojim omiljenim hobijem, izigravanjem ministra za ekonomiju u Vladi Republike Srbije."
Da se samo Dinkić bavi politikom veoma nestručno, iz hobija, možda bismo kao nacija i država i imali neke šanse, ali ovako… Političari–amateri nam se najebaše keve. Milošević je nekada, kada su studenti tražili od njega da podnese ostavku, tvrdio kako nije profesionalni političar. Ništa nije bolji ni aktuelni predsednik, Toma Grobar. Da li je ili nije po vokaciji političar najbolje ilustruje nadimak, potpuno srastao sa njegovim imenom. Od kako je postao predsednik od njega se ništa suvislo nije moglo čuti. Navikao na stranačka prejebavanja, rekla-kazala prepucavanja sa ostalom “stručnom” poslaničkom bratijom i sestrama tokom beskonačnih repliciranja u Skupštini, valjda je očekivao da se slično može ponašati i na najvišoj funkciji u državi. Kad je video da je vrag odneo šalu, potpuno je zanemeo. Kao da mu je maca pojela jezik! Ne ume da progovori niti da sastavi najobičniju prosto-proširenu rečenicu. Potpuno nedorastao funkciji na kojoj kao da se našao slučajnim dobitkom na lutriji, Grobar je utanjio i savio se do zemljice crne, deluje kao preplašeni miš koga su uhvatili u krađi sa komadićem sira među prednjim šapama kao corpus delicti-jem. Zna Toma da mu pravdanje nije od neke koristi i da mu nema pomoći, jer je "uhvaćen na delu" sa sve dokazom , zna da je nepobitno kriv ali je ipak lice zgrčio u grimasu koja kao da moli za milost. Njegova slika je nema, bez tonskog zapisa i pokreta, ali ispod nje neprestano ide kajron na kome piše: “Molim vas, izbavite me odavde!“ Tek kada je zaseo u predsedničku fotelju u Novom dvoru, shvatio je gde se našao i šta se od njega očekuje... Nije to više ono provincijsko: „Jebaću ti mater posle na replici...“ , pa kom opanci kom obojci, a onda,kao da ništa nije bilo, odosmo zajedno u skupštinski restoran, na viski i hemendeks za cirka pedeset dinara... Treba predstavljati Srbiju pred svetom, nema tu puno mesta za seoska nadmudrivanja i razvlačenja. Isprazna prepucavanja u stilu: „Koliko si mi samo puta plakala na ramenu“ možda mogu da prođu sa ćurkama kao što su njegove bivše stranačke koleginice, radikalke Nataša Jovanović, Gordana Pop-Lazić i ostale domaćice, političarke-amaterke, koje u pauzi između doručka i ručka pristave kod kuće pasulj sa rebarcima, pa, dok on lagano krčka, svrate do Skupštine da vide šta se radi, , kupe posle na pijaci šta im treba i odu kući da udare zapršku i postave sto pre nego što im muž dođe s posla a deca iz škole. Sa jastrebicom kakva je, recimo, Angela Merkel ili prepredenom sovuljagom Ketrin Ešton, ove palanačke improvizacije jednostavno ne igraju. Zgrbio se Grobar, neiskusan je, tek je nedavno diplomirao na perestižnom novosadskom Fakultetu za menadžment, pa sada odrađuje pripravnički na mestu predsednika Republike. Zato se umoljavaju svetski državnici i moćnici da imaju razumevanja za Tomu dok se on nekako snađe, uhoda i nauči jezike (koje opravdano ne zna, jer u Bajčetini svi isključivo govore srpski), dok mu istekne pripravnički i položi stručni i državni ispit, kako se već to zove, pa će posle videti sa kim imaju posla... A ti, Tomislave, za to vreme, dok ne naučiš makar engleski, a hoćeš sigurno, jer bistar si ti momak, a i mlad si, vreme radi za tebe, govori, brate, srpski da te ceo svet razume! Samo, jasno, glasno, odsečno, nemoj ono u pola glasa, tuc-muc, „ovem-onem“... Nemoj sebi u bradu, nego gordo i ponosno, odlučno... I ispravi se, brate... Kako beše onaj slogan: „Srbija se saginjati neće“, nemoj sad da nam krnjiš ugled koji je još Milošević stekao na međunarodnoj političkoj sceni...
Hoće li biti izbora ili neće? Analize govore da i Dačićev kabinet, poput svih prethodnih, nije škrtario sa obećanjima na samom početku mandata, od kojih većinu ni posle godinu dana rada Vlade nije ispunio. Obećavali su dolazak velikih investicija, doduše ne kao Tadić koji je govorio da su strani investitori zauzeli niski start i samo čekaju njegovu pobedu na izborima i novu Vladu na čelu sa DS-om, ali… Obećavali su Ivica i vice-Marica smanjenje duga, nezaposlenosti, birokratije. Umesto da smanje, dug su povećali kako bi država mogla da funkcioniše i da se i dalje, za očajnu situaciju u kojoj se nalazimo, isplaćuju visoke prinadležnosti iz budžeta. Broj nezaposlenih je za njihovu godinu na vlasti porastao za skoro šezdeset hiljada, a izgradnja stanova i infrastrukture, koju su takođe obećali, bila je sasvim simbolična. Patetični je, doduše, krenuo u antikorupcijske obračune, dogodila su se izvesna hapšenja, ali sve je to samo u nagoveštajima i niko od optuženih još uvek nije pravosnažno osuđen, pa se bojim da će biti kao po onoj narodnoj – I vuci siti i ovce na broju. Mi se, kao, borimo protiv pokvarenih tajkuna, korumpiranih državnih i partijskih funkcionera, ali nemamo dovoljno dokaza, pa optužnice padaju na sudu… Dobili su Ivica i vice-Marica i obećanje da će pregovori sa EU o pristupanju započeti u januaru,ali ne bezuslovno kao što tvrde i nisu dobili tačan datum. I po koju cenu su dobili to malo što su dobili? Ode Kosovo, sa Metohijom pride, na doboš, kao da nikada nisu ni bili deo Srbije. Odrekoše ga se Punjeni i Patetični za potencijalni datum i sada pozivaju kosovske Srbe da izađu na novembarske lokalne izbore u organizaciji države Kosovo. Grle se i ljube Dačić i Tači gde god se susretnu, srdačno ćaskaju Nikolić i Jahjaga na međunarodnim skupovima, verovatno na srpskom, pošto je srpski predsednik-pripravnik, kako rekosmo, poznati poliglota…
Patetični reče juče na sednici Glavnog odbora stranke da njegova partija nije za rekonstrukciju zato što ova Vlada nije dobro radila. Čak i ovakva kakva jeste, Vlada je, tvrdi on, bolja od svih prethodnih, ali on se, kao veliki idealista i perfekcionista zalaže za još bolju i uspešniju Vladu! E, šio mi ga Đura… Koga ti, baaa, foliraš, što bi rekli sarajevski nadrealisti. Ajde… što bi rekao Bili Piton… Da živimo u Švedskoj, možda bi ti neko i poverovao, al’ ovako…
Mislim da je Patetični dobro izvagao. Sumnjam da će ići na vanredne izbore, jer je poznato da SPS ima dobar koalicioni kapacitet, pa se lako može desiti da nakon eventualnih izbora ponovo sastavi Vladu sa DS-om. Patetični preti praznom puškom i ide na to da u ovakvoj konstelaciji izvuče maksimum. Još uvek je svež primer Tadića koji je, poučen instrukcijama svojih savetnika, valjda još većih mediokriteta i od njega, odlučio da skrati mandat, pa je u aprilu 2012. podneo ostavku na mesto predsednika Republike. Predsednički izbori raspisani su sedam-osam meseci pre roka, zajedno sa parlamentarnim i lokalnim, a DS je pogrešnom procenom, ostao bez vlasti na svim nivoima. A da su predsednički izbori održani kada je trebalo, danas bi struktura državnog vrha Srbije verovatno izgledala potpuno drugačije... Tadić bi, kao još uvek aktuelni predsednik, imao velikog uticaja prilikom formiranja Vlade pre godinu dana i skoro sigurno bi se ponovo uspostavila žuto-crvena koalicija. A onda bi, uz podršku takve Vlade na čelu sa DS-om, nošen inercijom pobede, bio favorizovan i bez mnogo muke porazio Nikolića na redovnim predsedničkim izborima, polovinom decembra prošle godine…
Stoga, ništa za sada od prevremenih parlamentarnih izbora, nije Patetični baš toliki perfekcionista i emotivac kakvim se predstavlja u javnosti... Doneće on, ubeđen sam, veoma pragmatičnu odluku, baš kao i onda kada je odlučio da napusti Šešeljev brod koji tone i ukrca se na stabilniju, Tominu lađu... Možda se, kao što se uveliko priča, dogodi da eventualno iz Vlade budu eliminisani Dinkić Mlađan i URS, jer Bucko, u skladu sa svojim nadimkom, ima, izgleda, velike apetite. Mada, čisto i u to sumnjam, jer, kao i kod svih banana-republika, globalni moćnici imaju velikog uticaja na kreiranje lokalne politike, pa neće lako dozvoliti Mlađin odlazak iz Vlade. Još uvek nije uništeno baš sve što bi se uništiti moglo, a Bucko je, kako se ispostavilo, pravi čovek, u pravo vreme, pa mora biti i - na pravom mestu za realizaciju takvih zamisli.
A što se Ivice tiče, čak ga je i Marić pohvalio onomad u “Ćirilici”, kad su mu gosti bili Ivan Ivanović i Peđa Sarapa... Navodno je, kao novinar-pripravnik (sve sami pripravnici – i predsednik i premijer… e, teško nama…), radio u "Dugi" dok je Marić bio urednik i onda je, za nekoliko meseci, počeo da piše briljantne tekstove, mnogo bolje od dugogodišnjih uspešnih novinara. Ali, ne lezi vraže, uskoro se učlanio u SPS i, kao sposoban mladi socijalista, postao portparol stranke. Za njega, dakle, nema zime. Ako se ne dogovori sa vice-Maricom oko rekonstrukcije i ako propadne na eventualnim izborima, zaposliće ga Marić na “Hepiju”. Makar da odradi pripravnički do kraja…

Нема коментара:
Постави коментар