Počeh juče da postim, pa sam se dugo mislio, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, da li je u saglasju sa odricanjem od svih zlih dela tokom apstinencije od hrane, seksa i inih telesnih zadovoljstava pisati ružno o drugima, pa makar ti drugi bili nezajažljivi i beskrupulozni predstavnici političarsko-tajkunsko-činovničke oligarhije koja nas jaši i više nego pristojno živi dok, s druge strane, mi pristojni jedva sastavljamo kraj s krajem. Ipak, mislim da je i dragom Bogu istina draga, pa ne vidim zašto bih se onda i od nje uzdržavao. Nema mnogo šta ni da se priča. Došlo je vreme da zaćutimo i slušamo šta trabunjaju jedni o drugima - političari o tajkunima, tajkuni o političarima, političari o političarima, a činovničke čankolize servilno se klanjaju i jednima i drugima… Kriminalce ne vredi ni pominjati jer su se vešto inkorporirali u sve tri ove grupacije, tako da i sami grcamo u kriminalnim rabotama kao svačija moneta za potkusurivanje a da toga nekako nismo ni svesni. I opet svi oni, kao što rekoh, lepo i pristojno žive, nikome ne fali dlaka s glave.
Mića Jovanović, vlasnik spornog doktorata, dokazao je da je svoju disertaciju pošteno platio na aukciji kod londonskog “Kristija”. Uspeo je čak da pronađe jednog živog svedoka što je glavom i bradom bio prisutan kada je ovaj podigao ruku u znak potvrde da prihvata poslednju cenu koja je prilikom licitacije izgovorena. Tada su ga besno pogledala dva plemenska vrača iz Amazonije i trojica bušmanskih poglavica što su se takođe bili nameračili na nedužni doktotat, ali ih je on nadmeno odmerio, potpisao zaključnicu i ponosno zakoračio u svetlu budućnost. Na tom su mu putovanju od pomoći bili mnogi MegaTREND-SETERI. Ivica Dačić je zajedno sa njim pio čivas i jeo prasetinu, bili su neumereni u hrani i piću pa sada obojica podsećaju na "prakce". Žarko Obradović je ostao više upamćen kao ministar prosvete poznat po prošlogodišnjoj aferi sa testovima za malu maturu, a manje kao profesor na Megatrendu. Tu je i Zorana Mihajlović, bivša ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredne, a aktuelna ministarka građevinarstva, saobraćaja, infrastrukture i potpredsednica Vlade, takođe profesorka sa Megatrenda. Ona je kao i vazda nevina, pa je izjavila kako je diplomirala i doktorirala na državnom univerzitetu, a da na Megatrendu radi samo zato jer su joj tamo ponudili bolje uslove. To naravno znači više para, pa valjda time njena nevinost bez presedana uživa još veću zaštitu. Nova-stara ministarka (koja je promenila resor, ali je zadržala poštenje - jer to se ne može izgubiti kao ključevi od luksuznog stana ili besnog auta - i odlučnost, a o “razvijenosti” i da ne govorimo: kad ova blajhana plavuša hoda i ne zastajkuje, zemljica se crna pod njom i oko nje trese) je odmah čim je preuzela dužnost rešila da obiđe koridor 10 il’ 11, jebem li ga koji, sad je ona valjda zadužena za oba, a ne kao u Mrkino (ovaj je inače počasni doktor na Megatrendu) i Veljino vreme (ovaj, srećom, nije magistrirao na Megatrendu, već na prestižnom čačanskom Tehničkom fakultetu, pa se njegova magistratura ne dovodi u pitanje), kada se nije znalo ko je za šta nadležan. Otišla žena da vidi u kakvom je stanju građevinska operativa, kako se odvijaju radovi. Radnicima je, srećom, neko dojavio da dolazi Megatrend ministarka, sveže oblajhana u plavo, poznata kao "duboko grlo", pa su se razbežali sa gradilišta glavom bez obzira. Ona dvojica-trojica što su se zatekla tu, jer neko mora da čuva mašine da ih ne pojede maca, sašaptavali su se: “Šta ćemo ako krene da nam puši…” “Ništa, ćuti i trpi, zamisli tek ako počne da se skida…”
Argumenti u vezi sa “Megatrendom” su, dakle(m), i više nego neuverljivi. Ne samo kada je o poštenoj Zoki reč. Gos’n premijer, recimo, tvrdi da Mića Jovanović jeste lažirao doktorat, ali Neša Slina nije, iako je titulu stekao upravo na Megatrendu, a Mića mu je, “lično i personalno”, bio mentor… Ljudi od struke i nauke iznose argumentovano čvrste dokaze da je Slinin doktorat najobičniji plagijat, ali se Vučić odvažio da kao eminentni naučni radnik kaže da veće gluposti od tih tvrdnji nije ni video ni čuo. Premijer ne zaboravlja svog vernog potrčka još od radikalskih dana. Lepo je to kad neko ko je na položaju ne zaboravlja svoje najbliže saradnike… koji su takođe na položaju…
Predrag Popović, nekadašnji urednik “Pravde”, je još pre nekoliko godina pisao o Slininom poltronskom umeću, neprevaziđenom kameleonstvu, volšebnoj sposobnosti da se smanji i uvuče u gazdinu bulju... Jednom se, negde u maju 2007, kaže Popović, dok je sedeo sa radikalom Vučićem u njegovom stanu, odnekud pojavio neki ćoravi slinavko i počeo Vučiću da servira priču kako upravo ide iz redakcije “Pravde”. I da je saznao kako je Popović uzeo 30.000 evra da objavi intervju sa Karićem. I da je Karić njihov politički protivnik. I da mu nije jasno kako takav intervju može da izađe u jednim patriotskim, proradikalskim novinama… Popović je tada prvi put video Slinu, a ovaj je pričao tako uverljivo svašta o njemu kao da se znaju sto godina. Na kraju je Popović skočio, predstavio se i rekao da će sada 30.000 puta da mu jebe kevu, ali je Vučić nekako izgladio stvar i nastavio da koristi Slinine usluge iako je sluzavi in flagranti uhvaćen u laži… Jbg, neće svako da tura nos i jezik tamo gde se ni toalet-papir ne oseća baš prijatno… Kasnije je Popović bio u vrlo prijateljskim odnosima sa sadašnjom Slininom suprugom, tada mladom i guzatom ambicioznom radikalkom, pisao je na Vučićevu molbu komentare za "Pravdu" koje je Stefanović potpisivao… Otuda ne treba sumnjati u to da Slina nema problem da potpisuje ono što su drugi pisali, ali jezik je jezik… Još slinav, a bivši radikalski. Ah, da - danas Karić više nije politički oponent Vučićeve i Slinine nove političke stranke, a ko je uzeo 30.000 evrova – eee, to je nejednačina sa više poznatih…
Protekcije, podmićivanja, lažiranih diploma, produkcije nepotrebnih i nekompetentnih kadrova bilo je u sferi obrazovanja oduvek, ali sa pojavom privatnih visokoškolskih ustanova sve se to otelo kontroli i poprimilo epidemijske razmere. Doslovno kao u onom starom fazonu – ne vozite auto pokraj Megatrenda sa spuštenim bočnim – vozačkim ili suvozačkim staklom, jer je verovatnoća da će vam tom prilikom, ni krivom ni dužnom, ubaciti diplomu u kola izuzetno velika… Gde ćete sa njom posle? Diploma kao diploma sama po sebi ne znači ništa u državi kakva je Srbija, jer da biste avanzovali treba… znanje? E, nije znanje, odgovor nije tačan, da biste avanzovali treba da budete slina.
Degradacija naučnih zvanja u situaciji kada se doktori nauka množe kao zečevi je neminovna. O fakultetskim diplomama ne vredi ni govoriti. Ništa lakše nego danas formalizovati nekakvo zvanje. Date pare i očas posla ste dipl, mr, dr. Ovakvo titulisanje više nije aktuelno, sada su, po Bolonji, u modi masteri najrazličitijih šiljokuraca-palaca. Naročito menadžera raznoraznih imamo pun kurac. I šef države nam je master menadžer, diploma prestižnog novosadskog Fakulteta za ekonomiju i inženjerski menadžment mu iz dupeta viri… I zašto je onda bitno da jedan najobičniji ministar policije, zvani Neša Slina, dokazuje svoj doktorat, da l’ ga je prepisao il’ nije. Šio mi ga Đura. Od kada je policajcima potrebna škola. Policajac, što bi rekao Slobodan Aligrudić, treba da ima nos. Poštenje i škola nisu baš idealni prijatelji ovog zanimanja… Da li je, možda, znanje kompatibilno sa ovom zanimanjem? E, nije ni znanje. Odgovor ponovo nije tačan. Zato su neki policajci počeli da spaljuju svoje diplome do kojih su teškom mukom došli studirajući na raznim višim školama - za obrazovanje vaspitača (sada su to po Bolonji visoke strukovne škole), recimo, pa umesto da rade u jaslicama, menjaju deci pelene i tako to, oni bi da budu inspektori i komandiri u policijskim upravama. Onaj moj prijatelj iz unutrašnjosti, takođe običan čitalac, kaže mi da je nedavno jedan polupismeni policajac iz revolta spalio u centru grada svoju teškom mukom stečenu diplomu (a kako drugačije, krvav je to posao – biti analfabeta a domoći se nekako diplome) neke takve škole koju je završio iz radnog odnosa. Ljut je jer nije raspoređen na neko rukovodeće mesto, dosadilo mu valjda da nosi pendrek, šta li… Pa da, nije lako baviti se batinanjem ljudi u vidu zanimanja, a pri tom ste i intelektualac. Makar formalno. Mnogo je lepše biti šef odseka, odeljenja il’ tako nešto, pa da naređujete drugima da potežu pendrek. Ovako… Nažalost, formacijski je nemoguće obezbediti toliko načelničkih pozicija koliko naših policajaca u međuvremenu, dok nose pendrek i motorolu, diplomira na visokoškolskim ustanovama koje nemaju nikakve veze sa vokacijom predstavnika zakona. Pametna smo nacija pa nam je i policija pametna. Neće ljudi da se školuju na višim školama unutrašnjih poslova i policijskim akademijama, to im je ispod časti. Mnogo lepše zvuči, recimo, menadžer za kulturu i medije, a policajac; profesor razredne nastave - a policajac; mudo od labuda - a policajac…
Taj što je demonstrativno palio diplomu usred grada, tražio medijsku pažnju i publiku, policajac-estradni tip je inače iz onog malog grada kojim je do nedavno kao kradonačelnik upravljao jedan drugi aktuelni ministar, Bratislav Gašić. Bata Santos, po zanimanju keramičar, pa je valjda zato i postavljen za ministra odbrane. Gaša je upamćen kao osoba koja je na jedvite jade završila građevinsku školu, kaže mi prijatelj, običan čitalac. Upamćen je kao najgori đak ne samo te nego mnogih generacija, pa njegovu diplomu ekonomskog fakulteta koje se nekako dokopao pod stare dane niko ne dovodi u pitanje. Svi se ostrvili na jadnog Nešu Slinu i njegov doktorat. Kakav smo, bre, to narod?! Treba čak i premijer da interveniše kako bi ministra policije ostavili na miru. Batalite više Slinu, lepo vas molim, ima i drugih sa spornim diplomama.
Da se razumemo, situacija nije mnogo bolja ni na državnim univerzitetima – pogotovo onim u manjim gradovima. Nedavno je jedan od najčitanijih savremenih srpskih pisaca, Dejan Stojiljković, u kolumni u “Politici” rezignirano ustvrdio da je dobijao samo po 10 evra svaki put kada ga je neki mediokritet sa visokoškolskom diplomom prozvao da je iskompleksiran zato što nije završio fakultet, danas bi bio veoma bogat čovek. Stojiljković je takođe rekao i sledeće: „Skoro mi je jedan nekadašnji kolega sa Pravnog fakulteta držao vakelu o tome kako ja ne mogu da pišem o Konstantinu Velikom i generalno, istorijskim temama, jer nisam završio fakultet pa sam samim tim – nekompetentan. Na moje reči da postoji znanje koje može da se stekne van institucija samo je odmahnuo rukom. Na činjenicu da sam bio pozvan da napišem neku vrstu pogovora knjizi „Trijumf hrišćanstva“ prof. dr Radivoja Radića upitao me je: „A ko ti je pa taj Radić?“ Na moju zamerku da jedan diplomirani pravnik koji samo na prvoj godini fakulteta ima tri predmeta u kojima se uči o Rimskom carstvu i Vizantiji nikad nije čuo za našeg najvećeg savremenog vizantologa – baja se opasno naljutio...“
...Zato se Mića Mega nije naljutio kada ga je ministar Verbić pozvao da podnese ostavku na mesto rektora svog univerziteta. A što bi se ovaj baja ljutio. Vozni park sa desetak automobila, račun u Švajcarskoj, nekretnine na Azurnoj obali niko mu ne može oduzeti. On je to pošteno stekao. Školarina na Megatrendu je hiljadu petsto evra godišnje, a klinci će i ove godine pohrliti da uzmu indekse. Bole Miću što više nije rektor, zlatnu koku on ima, brale moj. Zlatnu koku i zlatan rudnik. Pa ti vidi!
Raspisah se, a već drugi dan jedem samo klot pasulj, onako na vodi, a i sama ova tema utiče na probavu. Moram poradi sebe... Ostajte mi zdravo, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno... i ne preterujte sa prasetinom ovih dana dok traje post. Čovek nekako vremenom počne da liči na ono što jede, pa posle nemojte da se iznenadite kada Vas iz ogledala pogleda neka spodoba nalik Mići Mega il', ne daj Bože, šefu diplomatije, drugu Ivici Dačiću.
Facebook stranica Običan čitalac:
https://www.facebook.com/pages/Običan-Čitalac/360037144098728
Raspisah se, a već drugi dan jedem samo klot pasulj, onako na vodi, a i sama ova tema utiče na probavu. Moram poradi sebe... Ostajte mi zdravo, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno... i ne preterujte sa prasetinom ovih dana dok traje post. Čovek nekako vremenom počne da liči na ono što jede, pa posle nemojte da se iznenadite kada Vas iz ogledala pogleda neka spodoba nalik Mići Mega il', ne daj Bože, šefu diplomatije, drugu Ivici Dačiću.
Facebook stranica Običan čitalac:
https://www.facebook.com/pages/Običan-Čitalac/360037144098728

Нема коментара:
Постави коментар